22. 02. 2012.

Crkva Sv. Petka u Drsniku


 Crkva je posvećena svetoj Petki i nalazi se u centru sela Drsnika,  opština Klina. To je stara grobljanska crkva i verovatno je ranije bila posvećena svetom Nikoli. Crkva je obična jednobrodna pravougaona građevina  sa poluobličastim svodom od pritesanog kamena povezanog krečnim malterom. Na istočnoj strani je oltarska apsida, polukružnog oblika iznutra i spolja. U istočnom zidu oltarskog prostora veća niša je ujedno po funkciji Časna trpeza, a levo i desno su manje polukružne niše - proskomidija i đakonikon.
  Crkva je izgleda imala dva sloja živopisa, od kojih je stariji po svoj prilici bio privremeni. Živopis je datovan u 16. stoleće i bio je na svim zidovima, uključujući svod. Živopis iz 70 - tih godina 16 .veka prekrivao je sve zidove crkve i bio je relativno dobro očuvan. Sada je  stari živopis dosta oštećen. Kada je crkva obnavljana sedamdesetih godina XVI veka sačuvan je bio i živopis koji se isticao veoma dobrim crtežom i snažnim koloritom. Tehnika rada je bila dobra i freske su pored stalnih kiša i dugovremenog i čestog izlaganja uticajima štete, bile veom dobro očuvane.  Nakon dolaska italijanskih snaga KFOR - a, crkva je demolirana, zapaljena i teško oštećena eksplozivom u junu 1999. godine, od strane albanskih ekstremista.

Pod je od betona u brodu, a u oltaru je pokriven kamenim pločama; sada je oko 0,2 m ispod tla oko crkve. Apsida je neobično plitka u visini poda, a u nju je na oko metar visine ugrađena prava apsida sa časnom trpezom. Svi zidovi su građeni slaganjem pločastog kamena u redove, vezanog belim krečnim malterom. Iznutra su bili ugrađeni vodoravni santrači, pokriveni malterom i živopisom. Na zapadnoj fasadi se spolja vide najmanje 3 sloja malterisanja. Uz vrata su ugrađeni veliki, pravilni tesanici, verovatno iz neke starije građevine. U gornjem delu ima ugrađene sige (nje ima spolja u svim gornjim delovima zidova). Iznutra se vide pukotine ispod početka svoda na oba bočna zida uz zapadni zid. Na severnoj fasadi se vidi preziđivanje u gornjoj, zapadnoj polovini, jer prilikom nekadašnje obnove tu nisu poštovani redovi. Na južnom zidu, većim delom pokrivenom malterom (takođe najmanje u 3 sloja), kao da se vide tri različita zidanja jedan na drugom. Sa istočne strane crkva je podbijena betonskim podzidom, širokim i visokim oko 0,5 m. On se odvojio od oba ugla istočnog zida, ali pukotine silaze pod crkvu, odnosno pod njene bočne zidove, što je neobično i ukazuje, kao i sam podzid, na starije pukotine i verovatno postojanje više zidova koji nisu na istim položajima.
Oko crkve je uzana betonska staza; tlo oko staze i crkve je nedavno spušteno oko 0,2-0,3 m. Uz jugozapadni ugao se nazire na površini nadgrobna ploča. Na celoj površini placa nailazi se na ulomke grnčarije, a na zapadnom delu i na ljudske kosti. Prikupljeno je dvadesetak ulomaka lonaca i svi su rađeni na sporom, ručnom vitlu od različite gline, i zajedno se mogu datovati od 15. do 17. stoleća. Na tri ulomka je ukras – na jednom ramenu 5 širokih urezanih linija, na drugom se vidi samo jedna urezana crta, a na trećem je rebro sa jamicama. Dva ulomka bi mogla biti starija, od kojih je jedan rađen izgleda bez upotrebe vitla, što bi ukazivalo na datovanje u 6-7. stoleće. Nađen je i deo velikog lonca spolja zeleno gleđosanog, rađenog na brzom vitlu, koji pripada 17. stoleću.

 Crkva je 1995. godine prilikom obilaska, zatečena sa krovom bez pocinkovanog lima koji je u prethodno vreme bio postavljen. Na zapadnom zidu spolja, posebno je naglašena polukružno nadvišena niša lunete iznad zapadnih vrata, sa takođe lučnim nadvojem i okvirom vrata. Ispred ulaznog potrala bio je ukopan  rimski žrtvenik prenet sa obližnjeg brda. Dva mermerna krsta su dekorativno obrađena i postavljena na istočnom i zapadnom temenu krova.


 Obilaskom crkve Sv. Petke u selu Drsnik 29. 01. 2009. godine, od strane članova komisije za njenu obnovu, dekana Akademije Srpske Pravoslavne Crkve za umetnosti i konzervaciju,u čijem sastvau su delovali profesor mr. Miroslav Stanojlović, slikar i konzervator, dr. Đorđe Janković arheolog sa Akedemije Srpske Pravoslavne Crkve za umetnosti i konzervaciju i dilomirani inženjer arhitekture Jelena  Šubarević ispred Eparhije kosovsko - metohijske i raško - prizrenske, zatečeno je  sledeće stanje:
Malter na spoljnim površinama crkve je prilično propao i otpao sa velikih površina. Pored kamena od kog je zidana crkva, vidljiva su i dva sloja maltera, od kojih je prvi sloj pikovan radi boljeg vezivanja drugog sloja, a završno je krečen u belo.
Sa dvoslivnog krova skinut je prvobitan pokrivač od kamenih ploča, dok su meštani zaštitili objekat tako što su ga pokrili PVC folijom  i privremeno zaštitili objekat od atmosferilija, snega, mraza i kiše.
Oltarska apsida pokrivena je pocinkovanim limom.
Kameni sokl od grubo složenog kamena, koji je bio visine ~ 1m, zamenjen je nižim betonskim soklom, na kojem su vidne pukotine po celom obimu, naročito na istočnoj strani oko oltarske apside.
Pukotine na fasadi su vidljive i na zapadnoj strani objekta, iznad ulaznih vrata.
Unutrašnjost crkve je pretrpela značajna oštećenja usled požara. Izgorele su sve drvene grede – santrači i zatege, drveni ikonostas. Sa unutrašnje strane, na zapadnom zidu iznad ulaznih vrata vidljive su pukotine. Drvena vrata, izgorela u požaru, zamenjena su novim.



Način zidanja i raspored živopisa, ukazuju na najmanje dve građevinske faze ove crkve pre nastanka sadašnjeg živopisa. Siga/sedra u gornjim delovima zidova, spolja, ukazuje da je neka prethodna crkva imala od nje napravljen svod, jer je sadašnji svod od običnog kamena. Neobičan istočni zid možda ukazuje da se ispod ove crkve nalazi neka znatno veća crkva.
Tlo oko crkve je nasuto u odnosu na nivo iz 15. stoleća oko 0,5 m, ako ne i više. Tu je vršeno sahranjivanje po svoj prilici do 17-18. stoleća. Sada vidljiva ploča mogla bi pripadati 16-17. stoleću. Sudeći po nalazima delova kostiju na površini, groblje sadrži skelete od oko 100 do 500 pokojnika, tu sahranjivanih od 15. do 18. stoleća, a možda i pre toga.
Nalazi grnčarije ukazuju na prisustvo svakodnevnog života (spremanje hrane) počev od 15. stoleća. Drugim rečima, tu je po svoj prilici bio dvor sa pridvorskom kapelom, kasnije metoh, a pod Turcima možda stan sveštenika. Zato treba očekivati stari obujmni zid i postojanje zgrada korišćenih u 15-17. stoleću, ako ne i pre toga.
Sadašnja crkva je dobila sadašnji izgled u 16. stoleću, a nastala je obnavljanjem prethodne crkve, koja je već bila rušena i popravljana. Dakle sagrađena je i služila pre Turaka, pa je stradala sa njihovim dolaskom, i potom je temeljno ponovljena po obnavljanju Pećke patrijaršije. Pre toga je na istom mestu mogla postojati crkva iz pre - nemanjićkog doba.

Nema komentara:

Rating: 4.5